Otvoreni studio novinara i pisca Aleksandra Đuričića još jednom je okupio ličnosti iz različitih oblasti javnog života. Ovog puta gosti njegove tribine bili su novinar i voditelj Zoran Kesić, historičarka Radina Vučetić, glumac Uroš Đurić i glavni i odgovorni urednik KRIK-a, Stevan Dojčinović. Njih četvoro razgovarali su na temu “Pogled u retrovizor”, kako je inače i cijela tribina nosila naziv.
Jedan od zanimljivijih dijelova razgovora bio je osvrt na devedesete godine. Đuričićevo pitanje glasilo je: “Da li nam se vraćaju 90-te ili je to samo jedno neuspješno poređenje sa današnjicom”, a najinteresantniji odgovor, ali i najiskreniji, imao je poznati komičar Zoran Kesić.
“Pa ne znam… 90-te su godine mog odrastanja, tako da ne mogu baš sad nešto da ih hejtujem mnogo, nemam prava. A ovo sad, postoji taj autotjun i taj jedan kanal koji vrti sve te pjesme, i koji je jako uticajan. I to je sad taj jedan paralelni svijet koga mi možda nismo svjesni ali koji je izuzetno popularan među mladima. To su neki izvođači koji se zovu Buba Koreli, koji se zovu Đala, koji se zovu Maya Berović i to. I onda je bio sad nedavno taj neki trend na fejsbuku, kao – Ko je Maya Berović? Jer kao mi ne znamo ko je Maya Berović, ne znamo nijednu njenu pjesmu, a ona napunila Arenu – konstatuje Kesić, i objašnjava:
“Tako da koliko god to nama zvučalo čudno ili možda neprikiladno i ružno, moramo biti svjesni da mlade generacije to slušaju i onda se ja zapitam – šta se tu njima sviđa? Ja tu vidim jednu površnost, i mladi su zatupljeni u smislu te neke površnosti koja dolazi iz te ere u kojoj živimo, a možda i zbog vlasti koja podržava to rovovsko društvo, te strane – za i protiv…. eto tako, ali pošto to nije bilo pitanje, ja ću na njega onda odgovoriti na ono što ste me pitali – Ja volim devedesete. Ako su 90-te i Prodidži, a jesu, ako su 90-te Industrija i Luna Lu na vratima industrije i Žika Todorović kao di-džej, onda ja volim te devedesete. To su moje 90-te. Je*i ga, svako bira ono što njemu odgovara. Devedesete su i najplodnija era Ramba Amdeusa između ostalog. I mi smo i tada prozivali one koji su slušali i tada tu neku površnu muziku, tako da ja volim moje devedesete – zaključuje Kesić, a na to se nadovezao i glavni urednik KRIK-a, Stevan Dojčinović:
“Ja mislim da se ne vraćaju devedesete, što ne znači da su ove godine dobre, čak naprotiv. Ali nisu ove godine fazon devedesetih. Ne bih kritikovao muziku kao Kesić, zato što ja kad sam bio klinac i počeo da slušam punk, i to onaj najtvrđi, sjećam se da je to za mog oca koji je slušao rokenrol bilo “đubre od muzike”, tako da razumijem i ove sada generacije. Naravno ne slušam ovu novu muziku ali sam saznao neke stvari i za Mayu Berović i za tu ekipu, od mlađih ljudi, čak imamo i neke koleginice mlađe u redakciji koje slušaju Mayu Berović i sve to… – priča Dojčinović, na šta ga je voditelj tribine prekinuo pitanjem:
“Čekaj, hoćeš da mi kažeš da neko ko radi u KRIK-u, sluša Mayu Berović?”
“Poenta je u tome da mlade generacije u stvari nisu toliko loše, oni samo ne žele da budu u našem kalupu, to je poenta priče…” – pokušao je da objasni Dojčinović, na šta se ubacio Kesić, pa u svom duhu dobacio:
“Nisu uopšte loši, samo su zatupljeni… ali su doooobri. Šta priča ovaj čovjek? Ako ćemo sad da analiziramo pjesme Maye Berović, onda zaista ja idem” – bio je kategoričan on, a onda je razgovor na tu temu završen.
espreso