Zvjerski ubijen student iz Čačka Miloš Mileusnić (24) sahranjen je jučer na gradskom groblju u Čačku. Bio je to dostojanstven ispraćaj na vječni počinak nasilno ugašenog života mladog Čačanina, a radnici “Gradskog zelenila” kažu da nisu zapamtili da je na jednoj sahrani bilo više ljudi.
U mučnoj tišini, uz teške uzdahe i jedva čujne jecaje, kraj odra svog sina stajali su otac Goran, čuveni čačanski hirurg, majka Violeta, poznati stomatolog, i njegova mlađa sestra Aleksandra, student na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu.
Primali su saučešća brojne rodbine, svojih kolega, komšija, ali ponajviše od Miloševih prijatelja, drugova sa Fakulteta za upravu i bezbijednost, na kome je bio na završnoj godini studija. Posebno je bilo potresno kada su u kapelu stigli Miloševi drugari, navijači crno-bijelih sa uramljenim dresom sa potpisima Partizanovih igrača.
“Njegov osmijeh i njegova pojava nikoga nisu mogli da ostave ravnodušnim. Bio je pun energije i znao je kako se živi, jednostavno volio je život, koji je nečijim bezumljem nasilno prekinut”, ovim riječima opraštali su se prijatelji, rodbina, ortaci od Miloša, koga su svi od reda zvali “ljudina” ili “sila od čovjeka”. – Kako da ovu bol izdrži majka Miloševa, kako da izdrži jedan otac, iako stamen, ovakav kakav je Goran? Sa kim će on sada na skijanje? Kako da ovo izdrži mlađa sestra, koja izgubi najljepšeg i najboljeg brata?
Sa vijencima i cvijećem u rukama kolona ljudi koji su prilazili kapeli čačanskog groblja bila je duga nekoliko stotina metara.
“Svako ko ga je upoznao poželio je da se opet sretne sa njim. Jer, Miloš je bio momak za primjer. Poručujemo mu odavde da ćemo mu čuvati Kaću (Miloševu djevojku), da ne brine”, opraštali su se njegovi drugari, dok su djevojku skrhanu od bola pridržavale drugarice i tješile je.
Na groblju je bila potpuna tišina, čuli su se samo tupi udarci grumena zemlje o drveni sanduk.
“Vaša bol je velika i ona vremenom neće biti manja. Dolaziće ljudi i tješiće vas raznim pričama, ali najveća utjeha i nada za vas je saznanje da ćete jednog dana opet sresti vašeg sina”, obratio se sveštenik Miloševim roditeljima.
Kolona duga nekoliko stotina metara potom se od kapele uputila prema mjestu gdje je Miloš sahranjen. Dok su radnici ”Gradskog zelenila” spuštali kovčeg u grob, navijači Partizana u jezivoj tišini izvadili su baklje i zapalili ih. Uz šištanje pirotehnike odzvanjali su još samo tupi udarci zemlje o drveni kovčeg…
kurir