“Dea Đurđević je imala izuzetno tešku povredu koja je bila veoma visoko iznad lakta, što je izuzetno nezahvalno za očuvanje ekstremiteta. Bilo je tu i čupanja i gnječenja i više povreda u dužem segmentu ruke. Imali smo trku sa vremenom, i povreda i operacija su bili na granici nemogućeg, ali uspeli smo! Narednih nekoliko dana su ključni da se njeno stanje stabilizuje i uđe u mirni tok, ali za sad je dobro”
Ovo za Kurir eksluzivno svjedoči profesor doktor Čedomir Vučetić, načelnik Odjeljenja za koštano-zglobne infekcije u Klinici za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju KCS i mikrohirug koji je zajedno sa doktorom Markom Bumbaširevićem, operisao voditeljku Deu Đurđević, koja je povrijeđena u izuzetno teškoj saobraćajno nesreći koja se desila u četvrtak ujutru, kada je na nju naletio autobus i otkinuo joj ruku.
Kada su amputacije u pitanju, oporavak umnogome zavisi od tipa povrede i rekonstrukcije koja je urađena. Recimo, kod oštro presječenih povreda, gdje je ravan rez, to je vrlo zahvalno da se uradi i pun oporavak se dosta lakše postiže.
– Razlika između jedne takve povrede i ove je u tome što je ovdje zona povrede vrlo široka i pokidani su živci i krvi sudovi. Te krvne sudove smo nadoknadili kalemima i venama sa noge, ali ostaje problem oporavka živaca, to je najslabija karika u ovom oporavku. Naravno, ona treba da prebrodi ove ključne periode da cirkulacija u ruci ostane stabilna, kakva i jeste za sada, treba da prođe jedno tri dana da se definitivno stabilizuje cirkulacija, poslije ostaje da rekonstrukcija prođe bez infekcije, bez značajnije nekroze i odumiranja oštećenog tkiva. Nakon toga slijedi oporavak koji će trajati više mjeseci, pa i duže. Pitanje je u kojoj mjeri može da se postigne pun oporavak, s obzirom na tip povrede – objasnio je profesor Čedomir Vučetić.
Doktor Vučetić objašnjava da je velika sreća u nesreći bila što se nesreća dogodila pred samim vratima jedne bolnice i što su za vrlo kratko vrijeme usjpeli da se okupe najeminentniji stručnjaci iz Kliničkog centra Srbije i Vojnomedicinske akademije.
– Ključno je bilo da se cirkulacija u ruci uspostavi u šest do osam sati što smo i uspjeli! Operativni tok je bio regularan i tekao je prema planu, bez dodatnih komplikacija. Rano je još za bilo kakave prognoze, ali je situacija dobra za sada. Imati ekstremitet je ključna stvar, iako će oporavak sigurno biti dug i ruka će možda imati izvijesna funkcionalna ograničenja – kaže Vučetić i objašnjava da je operacija trajala preko pet sati i da su se u svakom trenutku u sali nalazilo na desetine stručnjaka:
– Ima tu više aspekata, i tehnički aspekt ušivanja presječenih krvnih sudova i živci od kojih najviše zavisi krajnji ishod… Ali najveći probelm je predstavljala veoma visoka amputacija sa velikim oštećenjem tkiva od kojih se neke vide, a neki ne vide i tu je veoma važna procjena ljekara da se sve to pokrije i sanira. Tu je bilo ortopeda, plastičnih hirirga, vaskulakrnih hiriruga, anesteziologa, mikrohiurga i svi smo funakcionisali kao jedan. Ljudi ni ne mogu da zamisle koliko su te operacije komplikovane i koliko je to veliki posao, a ovo je bio jedan lijep primjer timskog rada.
Čedomir Vučetić je profesor Medicinskog fakulteta i jedan od pionira mikrohirurgije u Srbiji. Pored bezbroj operacija koje je uradio, poznata je ona kada je 2017. godine spasio potpuno odsječenu šaku Katarini G. kojoj je šaku odsjekla mašina na kojoj je radila. Pomoću posebnih lupa, konaca debljine vlasi kose, posebnih igala, dr Vucetic je zašivao i spajao dio po dio, dok nije izvršio replamtaciju šake.
kurir