Vikala sam mu da mi da ruku ili da skoči sa balom sijena, ali on je samo rekao “ne mogu, baba, gore mi noge” – plačnim glasom kaže Mira, baka devetogodišnjeg Pavla B. iz Ljukova koji je prije tri dana izgorio u požaru u štali.
Mira, tetka Pajinog oca, u ponedjeljak je, prvog dana nenadanog raspusta za đake, u kući u Ulici 1. novembra čuvala Pavla, njegovog dvije godine mlađeg brata Nikolu i petogodišnjeg Miladina, dok su roditelji Maja i Vasa bili na poslu. Njima se u igri pridružio i rođak Nikola P, koji je iz Batajnice došao u posjetu baki i deki.
Ko je i na koji način zapalio bale sojine slame, koje inače služe za grijanje porodice stradalog Pavla, utvrdiće istraga. Ono što je sada izvijesno je da su se dječaci igrali na spratu štale, gdje su bile bale. Pavlova mlađa braća, kao i drug, čim je izbila vatra sišli i spasli se, dok je on ostao zarobljen u požaru.
– Bila sam na terasi i prostirala veš. Čim sam osjetila miris i čula vrisku djece, dotrčala sam do štale. Rekao je dvojici braće da bježe sa sijena, da će on da ugasi vatru… Vatra je kuljala, a ja sam se popela na merdevine. Paja je jaukao… Vikao je “Miro, ne mogu, gorim!” Više se nije čuo, samo je nestao u plamenu. Pokušala sam da mu pomognem, da ga spasem. Ali već sljedećeg momenta dim je bio svuda okolo i Pajin glas se više nije čuo – priča Mira dok joj se suze slivaju niz lice.
Komšije su čule pucketanje slame od soje koja je gorjela, vidjele dim i pokušale da pomognu u gašenju požara. Ipak, vatrena stihija se nije smirivala i nisu mogli da izvuku dječaka iz štale. Vatrogasne ekipe uspjele su da lokalizuju vatru, a tada je već došao i Vasa, otac stradalog dječaka koji je tijelo sina, skoro potpuno izgorjelo, zatekao u štali.
Vasa je juče dopremio tijelo najstarijeg sina iz Novog Sada, gdje je obavljena obdukcija, do kuće u Ljukovu. Majka Maja nije imala snage za bilo kakav razgovor, lice joj je bilo naduveno od plača. Vasa je pak nervozno u rukama držao cigaretu i ćutao, dok su rođaci, prijatelji i komšije pokušavali da ga utješe.
– Tog jutra sam im, kao i svakog dana, rekao da budu dobri i da slušaju. Rekao sam da idem samo nešto da završim i obećao da ću im donijeti sličice. Lijepili su sličice fudbalera u album. Došao sam kući bez sličica… – sjetnim glasom kaže Vasa.
Otac napominje da je Pavle, učenik trećeg razreda lokalne osnovne škole, bio divan dječak.
– Pitajte na karateu, koji je trenirao, na folkloru, u školi. Bio je odličan učenik. Učiteljica je kazala da u karijeri nije imala tako jedinstveno odjeljenje. Vrijedan, spreman uvijek da pomogne – tiho kaže Vasa.
I komšije i prijatelji porodice Pavla B. imaju samo riječi hvale za stradalog dječaka.
– Bio je dijete za primjer. Nikada nije prošao ulicom da se ne javi. Pomagao je ocu. Vasa inače vozi kamion i bavi se sječom drva. Pavlova majka je tek prije nekoliko mjeseci počela da radi, u Pazovi u fabrici sladoleda. Nedavno je primila prvu platu. Strašno je to što ih je zadesilo, ne dao bog nikome – kažu komšije.
Međutim, napominju da je taj pomoćni objekat do sada tri puta gorio i da nije bilo žrtava.
– Prvi požar je bio 1. septembra 1983, a drugi kada se vatra proširila sa komšijine kuće. Šta bi bilo da je u ponedjeljak duvao vjetar, ne smijemo ni da zamislimo jer bi vatra uništila cijeli kraj – kažu komšije.
kurir