Glumac Nebojša Glogovac napustio nas je prije nešto više od godinu dana, a iza sebe je ostavio neutješnu porodicu, veliki broj poštovalaca svog rada, ali i glumačka ostvarenja po kojima ćemo ga pamtiti još dugo.
Nebojšin otac, sveštenik Milovan Glogovac za medije je ispričao kako se nosi sa bolom koji je najveći za svakog roditelja, kada izgubi dijete.
Jeste muka, jeste žalost, jeste bol, neprebol. Ali kada i danas stižu riječi odasvud: Nebojša se nikad i nigdje nije obrukao – to vam daje snagu da u molitvi i vjeri koju je i on živio, nadvisite ličnu patnju. Molitva je najbolji lijek, utjeha i nada. Prije svega vjera da je on sada sa Bogom živim, istinitim. Da je u boljem svijetu od onog koji je ostavio – počinje svoju ispovijest Milovan.
Kojoj slici, kojem razgovoru, čemu se sve ne vraćam? Svaka slika je tu. Živa. Ne znate šta čovjek od toga može da izdvoji. Sve je vrijedno. Sve je dio života. Sve je veza. Vi pitate: U kakav čvor je moguće stegnuti srce da sinu, bez jauka, držite opelo? Moj jedini odgovor je – molitva. Ona je najbolji lijek. Najbolja terapija. Ako je nema onda je jauk. Onda je beznađe. Očajanje. A jesmo li isti ljudi posle nesreće? Kad se poremeti red, onaj koji je ustaljen, da sahranjujemo, što kažu ljudi, po redu, pa se suočimo sa sudbinom da sahranjujemo djecu. To jeste muka, to jeste tuga. Nema veće nesreće. Ali molitva pomaže čovjeku da na pravi način podnese susret sa takvom nesrećom i sa smrću – kaže prota Milovan Glogovac.
Milovan se prisjetio i posljednjih dana svog sina i perioda kada je postojala nada da će se situacija odvijati na bolje.
To je bilo nekoliko sati pred Nebojšinu smrt. Tog popodneva, tog četvrtka, on je bio podosta u lošem stanju. Trebalo je da primi i drugu hemioterapiju. Uz njega je bila njegova supruga Milica. Ona je bila stalno sa njim. Sve vrijeme. I ja sam bio sa njim. Smjestili smo ga u krevet i nismo tada mnogo pričali. Sestre su mu priključile terapiju i ja sam otišao. Oko osam uveče Milica nam se javila. Kaže nam: “Dobro je podnio terapiju, čak se i šalio sa mnom… U petak oko dva po ponoći”… Bolest je bila jača. Nagla. Za mjesec dana ga nam je uzela – kaže Milovan.
pink