Žiku Jakšića svi poznajemo kao vrloo veselom i umiljatog voditelja poznatog muzičkog šou-programa “Zvezde Granda”.
On je uz pomoć Saše Popovića postao vrlo poznat i popularan, ali je prije toga imao trnovit put.
Jakšić je rođen 1964. godine u Aleksandrovcu Župskom, a kum mu je dao ime Saša, odbacivši mogućnost da ga nazove Aleksandar, u želji da ne dobije nadimak Aca. Međutim, muzičara danas pravim imenom, pored samog kuma, zovu samo roditelji i jedan prijatelj iz rodnog mjesta.
Nadimak Žika je dobio jer je bio veoma emotivan, te je često suzama reagovao na poraze na terenu dok je bio strastveni fudbaler, a njegovo izražavanje emocija su mnogi miješali sa živčanošću, te je tako ostao Žika, kako je otkrio jednom prilikom.
Djetinjstva, uz majku koja je bila učiteljica i oca koji je bio zaposlen kao službenik u fabrici ventila, Jakšić se sjeća kao “veoma idiličnog”, a zbog uspjeha koji je postizao u školi i brojnim takmičenjima na koja je išao mnogi su smatrali da će postati naučnik.
Međutim, ljubav prema muzici je prevagnula, te je jako brzo počeo da zarađuje od ovog posla.
– Bio sam u Somboru, u školi za desetare. Pokušavao sam da se ubacim u bend, ali su već imali basistu, tako da nikako nisam mogao da upadnem. I isto kao u školi, bio sam jedan od najboljih vojnika, ali sam bio nedisciplinovan. Bio sam u zatvoru sedam dana. Postojale su tri menze, a mi smo u svaku išli da ručamo, i kad su nas po’vatali, završismo u zatvoru – prisjetio se sa osmijehom vojničkih dana Jakšić u intervjuu za “Puls”.
Iako započeti Fakultet za fizičku kulturu nikada nije završio, Žika je i te kako zarađivao za život sa bendom “Ritam srca”. Međutim, sve je palo u vodu početkom prošle decenije.
– U Njemačkoj sam sebi izmislio posao: bio sam jedini legalni distributer CD-ova. Poslovao sam i sa izdavačkim kućama “Zam”, “Renome” i “Južni vetar”. Dolazili su i Boba Živojinović i Saša Popović kod mene u Njemačku. A sve je počelo zbog jednog strašnog loma. Imao sam nevjerovatan pad, bio sam ispod nule. Tada sam se i razveo (prim.aut. misli se na prvi brak) i u tom periodu, 2000. godine, počela je da se rasipa i moja grupa “Ritam srca”, u kojoj sam bio basista. Pukao sam po svim linijama: i poslovno, i privatno, i finansijski. Kao kula od karata, sve se srušilo. Tako nešto ne bih poželio ni najvećim dušmanima. Ali kada bih mogao da se vratim nazad i biram put, ponovo bih sve volio da mi se isto desi. Sve je to uticalo na mene. Sabrao sam neke stvari, prelomio mnogo preko glave i koliko god to bilo teško psihički u tom trenutku, uspio sam da se izborim – nastavio je priču Žika, dodajući da je jedno vrijeme vodio veoma uspješan restoran u Gelzenkirhenu.
Međutim, i ovaj posao se pokazao kao fijasko, budući da je muzičar zapao u nevjerovatne dugove.
Jakšić je tada počeo i u Njemačkoj da svira po kafanama, dok je uporedo radio kao spasilac.
– Moja bivša tašta je na bazenima bila kasirka i meni je palo na pamet da se i ja prijavim za pomoćnika spasioca. Raspitala se i ja sam otišao da polažem to nešto što je trebalo, i onda počnem da radim. Završim i taj kurs za prvu pomoć. Oni mi kažu da donesem lopatu, ja donesem crijevo, oni mi kažu crijevo, ja donesem nešto deseto. To je bio šou jer ja ništa nisam razumio. Ali nisam bio lijen, nabavio sam knjige i učio lekciju po lekciju njemačkog jezika. Tada sam rekao sebi: “Za sve si pametan, ali za ovo si glup”. Ali, prebace oni mene još i na bolje mjesto. Samo sam šetkao pored bazena i vodio računa da se neko ne udavi. Sljedeće sezone sam bio šef smjene… Tri godine sam radio i na kraju dao otkaz zbog benda, a onda me je šef molio da ostanem – prisjetio se sa osmijehom Žika, dodajući da tada nije mogao ni da sluti kakav će uspjeh postići kasnije u životu.
Naime, zbog života u inostranstvu, došao je na ideju da i na našim prostorima plasira muzički šou-program, budući da su ovakvi TV formati i te kako bili popularni van granica naše zemlje, a premda mnogi nisu vjerovali u “Zvezde Granda” one svojim trajanjem dokazuju da je Žika Jakšić bio u pravu kada se grčevito borio za ovaj projekat.
