Ne postoji zlatna generacija, postoji sistem i vizija!
Svaka reprezentacija doživljava smjenu generacija, i to je normalna stvar u svijetu fudbala. Jedni igrači dolaze, drugi odlaze. Dolaze mladi, a veterani se ispraćaju na adekvatan način. To je ciklus koji se mora prihvatiti i planski biti spreman na njega.
Kada je u pitanju naša najbolja fudbalska selekcija ovaj ciklus se počeo nazirati poslije svjetskog prvenstva i sa naglaskom u doba Roberta Prosinečkog, pa preko Dušana Bajevića, do sadašnjeg selektora Ivayla Peteva. Koliko se to izvodi(lo) planski, na vrijeme, ulazeći svjesno u rizik ( rezultati ) nisam baš siguran. Posao smjene generacija je u rukama NFSBiH. Savez je NALOGODAVAC svega i svačega vezano za BH fudbal.
Smjena generacija nije samo pitanje imamo li zamjenu za Pjanića, Džeku, Stevanovića … I, hajde da počnemo tražiti ih uz “svestranu pomoć raznoraznih menagera i sportskih portala. Tu mora postojati moćan, decidan plan za minimalno sljedeće 4 godine, koji će obuhvatiti sve potrebno za renoviranje i stvaranje novog, stabilnog nacionalnog tima. Naravno, uz to idu i fudbalski dobro obrazovane stručne osobe koje će znati sve to isplanirati, “nametnuti” pa i na kraju “natjerati” da se plan sprovodi.
Dobar potez je ova utakmica sa SAD. Igrači iz naše Premijer lige su pokazali šta su mogli u tom momentu. Generalno, može se reći da u mnogima ima potencijala potrebnog za sportski period ispred njih za naredna međunarodna takmičenja.
Međutim, kako stvoriti klimu, tj. pogodno tlo da nam glavni priliv kvalitetnih igrača bude dolaskom mladih fudbalera iz naših klubova.
Sigurno je da dolazi vrijeme kada ćemo morati “upirati oči ” u naše domaće fudbalere ( naravno i one koji su iz naše lige otišli igrati vani ). Prolazi (godine čine svoje) prva generacija mladih, djece dijasporaca i bojim se da će na tome ostati. Biće samo pojedinačnih slučajeva (kao i sada) da ga neće zemlja u kojoj živi, pa mu ostane opcija zvana BiH. Također, bitna stvar je i poboljšanje sportske infrastrukture po klubovima.
Siguran sam da imamo potencijala, talenata među mladim fudbalerima, a sigurno i mladih, edukovanih trenera koji znaju proizvesti i dati u seniorski pogon “gotov proizvod”. Naravno taj plan i program im mora dati smjernice, poticati i podržati.
Mora se shvatiti i prihvatiti da je država BiH mala zemlja i mora se prije svega fokusirati na ono što ima u svojim fudbalskim klubovima, tačnije rečeno maksimiziranje potencijala, koji je na raspolaganju. Uvjeren sam da u ovako maloj državi imamo talentovane igrače, samo je pitanje kako ih njegovati i “izvesti” u profesionalce. Njegovati u pravom smislu riječi. To je jako važno.
Veoma je važno da klubovi imaju program za identifikaciju talenata. Tu zainteresovanost klubova mora biti na zadovoljavajućem nivou. Problemi nastaju kada su treneri mladih kategorija fudbalera previše fokusirani na pobjedu, a ne na razvoj igrača. I tako trener mladih kategorija pravi tim umjesto igrače. To je, s obzirom kakvo je stanje u našim klubovima i razumljivo. Trenera mladih kategorija na kraju pitaju:koji je rezultat ili koji si na tabeli, a ne koliko je mladih talentovanih igrača “isporučio” u prvi tim? To je pogubno za identifikaciju talenata i njihov razvoj.
Već sam nešto ranije pisao o belgijskoj reprezentaciji, tačnije belgijskom fudbalskom savezu i načinu na koji su preokrenuli stanje u svome reprezentativnom fudbalu i dospjeli na prvo mjesto FIFA liste.
Navešću neke interesantne odluke i upute od strane Saveza.
Omladinskim timovima u zemlji rečeno je da igraju tečnu i fleksibilnu formaciju 4-3-3, koju favorizuje A nacionalni tim. Savez je štampao brošuru koja je prosljeđena klubovima, školama i svim omladinskim trenerima, sa uputama kako se to radi.
Takođe jedna od uputa je bila staviti fokus na individualni razvoj igrača.
Tokom takmičenja igrač selekcije U17, a koji zbog izraženog talenta igra za U19, ne može se vratitii i igrati ponovo za selekciju U- 17. Zatim se insistiralo da omladinski timovi ne budu više fokusirani samo na rezultate.
Cilj omladinskih timova više nije bio da dobijaju utakmice, već da razvijaju igrače.
Ovakav način razmišljanja i naravno sprovođenje plana i programa oporavka i razvoja belgijskog fudbala dalo je, poslije tri godine konkretne rezultate.
Za samo tri godine nakon formiranja plana, rezultati belgijskih omladinskih selekcija ( i A tima) počeli su da se popravljaju. Mladi igrači i njihovi treneri (i klub) su naučili da se ne fokusiraju samo na pobjedu ili poraz, već jednostavno na poboljšanje igre , individualno i timski.
“Ukrasti ” tuđe ideje valjda nije grijeh
Piše: Senad Kreso
sportske.ba