Tokom večeri došlo je do suočavanja Mione Jovanović i Nenada Aleksića Ša, koji je večeras doživeo totalno pomračenje, da nije mogao da se obuzda. Miona je ponovo uspela da ga zbog njenog ponašanja, doživi totalni haos u glavi, pa je počeo da peni, te je obezbeđenje uletelo na imanje.
Nenad je u jednom trenutku dohvatio saksiju sa betona i počeo da baca svuda po imanju, pa je pokušao do te mere da izdrami, da je hteo da razbije staklo na prozorima.
– Šta je ovo? Šta je ovo? Stani Nenade! U pravu si i za tebe i za mene, tako da kaže! Kuva kaficu, vrti ono i k*rči mi se! Miona brate! Nisi bila takva, zbog roditelja si postala takva! – urlao je Ša i zaleteo se kao Mioni.
– Gde je lepa reč? Gde je?! Zagrliš me! Ej! Koji lažov! Brata mi, nisam rekao, nisam je opsovao! Peđe mi rođenog! – kukao je Ša i počeo da razbija sve po imanju.
– A što bacaš to, divljaku? Hoćeš li da staneš? – pokušala je Miona da ga smiri.
Nenada je obezbeđenje sklonilo ispod trema, gde su ga posadili da sedi, kako bi došao sebi, ali je on i dalje dobacivao Mioni da je gotovo, preteći da će da pobeći sa imanja. Ovaj odnos definitivno je jadan od turbulentnijih, naročito od kada su Mionini roditelji bili na imanju.
– Reč nisam rekao, spomenuo nisam rekao, ni mamu ti j*bem ni ovo drugo. Nijedne sekunde! Ja nemam snage! Idem odavde! Gotovo je! Sram te bilo! – kukao je Ša kao malo dete.
republika.rs