Prije šest godina bio je najpopularniji, najuspješniji, najbolji trener! Dobio je sve nagrade raznih žirija, Saveza… Proglašavali su ga počasnim građaninom, dobijao plakete za životno djelo… U samo nekoliko mjeseci društvene mreže, forumi, mahala, učinili su ga omraženim, nesposobnim i neznalicom… Tako nešto je moguće samo na ovim prostorima.
Na današnji dan prije pet godina smjenjen je Safet Sušić. Jedini od svih selektora, od postanka do danas, koji je reprezentaciju odveo na Svjetsko prvenstvo. Safet Sušić nogometnoj vladi postao je težak već nakon pobjede u Litvaniji, kada je osigurao “Zmajevima” plasman u Brazil. Da nije bilo sudijske krađe u Brazilu “Pape” bi reprezentaciju odveo u drugi krug.
Nije ga se moglo i smjelo smjeniti, pa je dobio novi ugovor pod povoljnijim uslovima. No, daska mu se i dalje sapunjala.
Nove kvalifikacije dočekali smo nespremni, što je Kipar iskoristio pobjedivši usred Zenice. Nakon toga na scenu stupa Tehnički komitet. Prof. Munir Talović i Denijal Pirić su na sjednici Izvršnog odbora dali negativnu ocjenu za Sušićev rad. U prevodu, bila je to preporuka za smjenu.
Selektor je dobio novu šansu. Do kraja 2014. godine igrali smo još s Velsom, Belgijom i Izraelom. Niko nije računao da će “Zmajevi” osvojiti bod u Velsu i kontra Belgije u Zenici. S dva remija Sušić je išao na “popravni” u Izrael.
Reprezentacija je bila desetkovana, ali je selektor bio uvjeren da i tako oslabljeni ne možemo izgubiti. U Izraelu smo doživjeli debakl. Još u hotelu, po povratku sa stadiona zasjedao je “Komitet za hitnost”. Administracija NSBiH je slala pozive za hitnu sjednicu Izvršnog odbora. Kao kompromisno rješenje Sušiću je ponuđen sporazumni razlaz. Pape nije prihvatio, jer je smatrao da je čist. Savez, Tehnički komitet, navijači.., imali su drugačiju sliku Sušićevog rada.
U popodnevnim satima članovi nogometne vlade 17.novembra 2014.godine smjenili su jednoglasno Safeta Sušića. Koji je ostao zatečen. Ni Ivica Osim nije više imao moć da ga zaštiti. Pape je upućen na generalnog sekretara Jasmina Bakovića da “sporazumno” prekinu ugovor. Sušiće je otišao godspodski. Nije prijetio tužbom, u savez nije došao sa advokatom ni gomilom nenaplaćenih računa. Kao što su to radili pojedini treneri.
Pet godina kasnije mnogi bi rado vidjeli Papeta u selektorskoj ulozi. Čak i neki čelnici NSBiH, koji su objeručke digli ruke za smjenu, prostrli bi crveni tepih za Sušića. Ni predsjednik Elvedin Begić nije više hladan na pomen Sušića. Upitno je jedino kako razmišlja prof. Munir Talović, direktor Centra za edukaciju trenera.
.
.
.
.
.
.
(D.B.)